Kako kod vas izgleda kada planirate nove projekte, kada trebate prikupiti informacije i donijeti neku odluku, kada pred sobom imate kompleksnu situaciju koja traži pojednostavljenje?

Ili kada gradite neki novi model, slažete elemente na novi način, gradite drugačiju strukturu podataka i oblika?

Količina podataka raste

Veselim se tehnologiji koja podržava brzinu izmjena infromacija i olakšava komunikaciju. No u isto vrijeme želim da, kada donosim važne odluke, moj um bude prazan od misaone buke, kao ulice od automobila na stoljeće starim fotografijama.

Zvuči kao nemoguće, zar ne?

Moguće, uz fine-tuning procesa razmišljanja. U praksi već odavno koristim, vizuelnu potporu razmišljanju – slažem ideje, rečenice, elemente … na papir koji trakom lijepim na zid ispred sebe.

Kako sam ovu praksu započela u vrijeme dok su post-it-i još bili uvozna roba, i nikad se nisam na njih potpuno navikla – o tome ću vam još posebno pisati.

Dobar razgovor s papirima na zidu

I odjednom – jasnoća. Jasno vidim što je s čime povezano, što gdje ne spada, i gdje treba biti. što je uzrok, a što posljedica, važno i nevažno. Pri tome se papiri nekoliko puta sele po zidu, grupiraju, preslaguju, miču suvišni i dodaju nedostajući.

Uspješno to radim sama, iako je zanimljivije i plodonosnije u društvu. Više ljudi donosi više pari raznolikih svježih očiju, novih pogleda iz drugačijeg backgrounda, znanja i vještina.

Rade li to drugi ljudi?

Otkrila sam da je ovakav način podupiranja i ubrzavanja misaonog procesa jednom dijelu ljudi posve nov. Puno nas je iz škole izašlo uskraćeno za slobodno pisanje slova po velikom papiru, zar ne?

Mali papiri – može, veliki papir – ajme majko, postati ću umjetnik!

Razumijem ovakvu reakciju jer svi smo na neki način kreativno uskraćeni u sistemu obrazovanja, koji nas sistemski plaši pričama o ludim umjetnicima. Vjerujte mi na riječ, pisanje slova na papiru i ljepljenje istog na zid nije nikoga učinilo umjetnikom.

Ali je dokazano djelotvorno u čišćenju misli, stvaranju jasnoće i donošenju bolje utemeljenih odluka.

Istražujući zašto je tome tako, otkrila sa da …

Naš um ima radnu memoriju!

Radna memorija se odnosi na sposobnost koja nam omogućava da zadržimo u mozgu elemente koji su nam potrebni dok izvršavamo određeni zadatak.

No radna memorija je ograničena u odnosu na broj podataka koji na okružuju. Prvi podatak na koji sam našla je da u nju istovremeno “stane”istovremeno samo 5 – 9 elemenata, što mi se čini prilično malo. Zna li netko od vas koji čitate točniji podatak, slobodno nam ga podijelite u komentarima.

Istražujući dalje, naišla sam na istraživanja koja su još 1976 radili Baddeley and Hitch, o kojima možete više pročitati na linku.

Ono što je meni privuklo pažnju je da kažu:

“The working memory applies to real-life tasks:

reading (phonological loop)

problem solving (central executive)

navigation (visual and spatial processing)”

To bi, između ostalog, značilo da radnu memoriju našeg uma koristimo pri donošenju odluka, te da u njoj, između ostalih, postoji poseban dio koji obrađuje podatke vizuelno-prostornog karaktera.

Slika umjesto tisuću riječi

Radeći na vizualizaciji podataka, mi ih transformiramo u vizuale. A vizuale percipiramo jednim pogledom, tome namjenjenim dijelom uma.

Na vizualu, čak i kad se sastoji od crtanog/pisanog teksta, možemo lakše uočavati detalje odnose, hijerarhiju, novo značenje.

Vizual omogućuje brži, gotovo trenutni uvid, te uvid više i dublje u ono na čemu radimo.

Pretpostavljam da nam je, ako smo od ljudske vrste, struktura radnog uma ista, neovisno o tome da li smo muškarac ili žena, racionalan, emocionalan, pragmatičan ili umjetnički tip osobe.

Svi imamo urođenu sposobnost vizualnog i prostornog procesuiranja informacija.

Kako koristiti slike i prostor za bolji problem solving?

Većina ljudi će reći – ja ne znam crtati.

I ne trebate znati crtati. Dovoljno je da se usudite osvojiti papir pišući mala i velika slova, rasporediti ih na papire, papiriće, koristiti pri tome 3 boje markera (ne treba vam ih više).

S raspoređivanjem “stvari” na papiru ili zidu se ne može pogriješiti, a s vremenom i praksom ćete, kao i u svemu što radite redovito, steći rutinu i uvježbati način koji najbolje odgovara vašoj osobnosti i potrebama.

Korištenje vizualnog načina razmišljanja je vještina koja se vježba, jednako kao i vožnja bicikla ili trčanje.

Nimalo ne sumnjate da u sebi imate sve što vam je potrebno za trčanje, zar ne? I istovremeno jako dobro znate da ćete jedino uz trening i praksu moći istrčati Zagrebačku desetku.

Vizualno razmišljanje je lakše od trčanje. Upravo sam vam ispričala o znanstvenom dokazu da u sebi imate sve potrebno za početak. A prvi trening će vam, za razliku od prvog trčanja, biti ugodan, zabavan i nagrađujući.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Javite nam se za više informacija o nadolazećim trening-radionicama Vizualnog razmišljanja i facilitacije (mailom na hello@viziom.net, dijana@dijananovak.com ili pozivom na +385 95 588 1000)

Držite li sami radionice, treninge i sastanke koje želite popratiti vizualnim bilježenjem?

Radite li s podacima ili izvještajima koje želite prikazati na vizuelan način?

Svaka suradnja praćenja vašeg internog sadržaja je popraćena izjavom o diskreciji s naše strane.